Upoznajte Antonia Nikolića, mladog robotičara Imotskih korijena sa Splitskom adresom. Od malena ga zanimaju računala, programiranje i elektronika pa tako već kroz osnovno školstvo sudjeluje na brojnim natjecanjima iz robotike i postiže međunarodni uspjeh. Svoj interes za razvoj inovacija produbljuje kroz srednju školu te najznačajniji plasman osvaja na Natjecanju iz Informatike u kategoriji razvoj softvera, Ideji godine u organizaciji portala Srednja.hr te sajmu inovacija Inova mladi. Osnivač je tvrtke Fortitudo development za razvoj digitalnih vještina, a svoju poslovnu budućnost vidi upravo na obroncima Dalmatinske Zagore.
- Kada si se počeo baviti tehnologijom?
Tehnologijom sam se počeo baviti u 5. razredu osnovne škole na radionicama robotike u Zajednici tehničke kulture Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije. Na tim radionicama sam upoznao svijet robotike i kasnije kroz rad u Udruzi mladih robotičara Split sam počeo sudjelovati na natjecanjima. Prva natjecanja bila su unutar granica Hrvatske, a s odmakom vremena smo se natjecali diljem svijeta. Uslijedio je odlazak u Austriju, Njemačku, Rusiju, Japan i Kanadu. U sklopu navedenih natjecanjima postigli smo izvrsne rezultate među kojima je i 2. mjesto u svijetu.
U daljnjem razvoju kroz ICT Županiju i Centar izvrsnosti SDŽ stekao sam dodatne kompetencije u web developmentu i novim tehnologijama. Razvoj u navedenim ustanovama i kreativno okruženje stvorili su uvjete za pokretanje startup tvrtke Fortitudo development za razvoj digitalnih rješenja. Danas, u sklopu vlastite tvrtke i nove u nastajanju stvaram predispozicije, želim aktivno sudjelovati u budućem razvoju Dalmatinske zagore izradom kvalitetnog partnerstva i razvojem budućih rješenja.
- Od kuda ideja da napravite prototip SortIT? Što je to točno i zašto je revolucionarno?
U srednjoj školi sam zajedno s prijateljem Dujom Štolfom razvijao pametno rješenje za razvrstavanje otpada. Naime, riječ je o spremniku koji uz pomoć umjetne inteligencije prepoznaje i uz pomoć mehanike razdvaja otpad. U procesu razvoja smo osvojili nekoliko nagrada za ideju, a trenutačno imamo prototip pomoću kojeg se može prepoznati vrsta materijala predmeta koji je ubačen. Cilj za budućnost je da uz pomoć partnerskih tvrtki s područja Dalmatinske zagore proizvedemo funkcionalno rješenje, nadamo se kroz sljedeće dvije godine. Upravo ovaj proizvod i nekoliko povezanih mogu uz podršku postati ključni za osiguravanje budućnosti Dalmatinske zagore, a pogotovo imotskog kraja iz kojeg potječem.
- Koliko je bilo potrebno da se ideja provede u djelo?
Proces pretvorbe ideje u djelo je poprilično kompleksan i iziskuje dugotrajan trud na putu s puno slijepih ulica. Jedan takav put sam prošao u sustavu Centra Izvrsnosti SDŽ na razvoju projekta GreenBox kojeg sam uz podršku Centra razvio na razini prototipa spremnog za proizvodnju, no zadnji segment je izostao zbog prevelike cijene usavršavanja za komercijalizaciju rješenja. Upravo zastoj u završnoj fazi na ovom projektu zaslužan je za motiviranost i želju da pomognem široj zajednici.
- Kada su tvoji nastavnici shvatili da si darovit učenik?
Prepoznavanje mojih razvojnih kapaciteta i interesa za tehnološki smjer prepoznat je još u osnovnoj školi nakon uspjeha na natjecanjima. Ipak, za mene još izraženija podrška došla je kroz obrazovanje u srednjoj školi (III. gimnazija, Split, popularno nazvana “MIOC”) gdje sam dobio široku potporu nastavnika. Dobio sam povjerenje za održavanje IT sustava i izvanškolskih aktivnosti, prvenstveno ICT Županiju, a kasnije i Centar izvrsnosti SDŽ te stekao dodatna znanja i vještine koje su mi pomogle da kreiram inženjerski pristup rješavanju problema i s trenutačno nepunih 20 godina vodim tvrtku i planiram preseljenje poslovanja u Dalmatinsku zagoru.
- Planiraš li napustiti Hrvatsku i ići u potragu za boljom budućnosti negdje van granica Hrvatske?
Ne, upravo suprotno! Prihvatio sam izazov i nastojim pomoći u kreiranju uvjeta za ostanak svih, a naročito mladih u Hrvatskoj. U sklopu navedenog aktivno vodim pregovore s nekoliko gradova za osnivanje javnih ustanova “Inovacijski centar” koji bi postao plodno tlo za buduće proizvode na području Zagore. Jedan od Centara bi se trebao nalaziti u Imotskom i u sklopu kojeg bi se mogle ponuditi mogućnost predinkubacije, inkubacije i akceleracije rješenja.
- S obzirom da živiš u Splitu, a porijeklom si iz Imotskoga, što te veže za Imotski?
Smatram da svaka osoba koja vuče podrijetlo iz imotskog kraja posjeduje poseban dio svoje osobnosti koji pri samom spominjanju imena “Imotski” ili ugledajući vozilo imotskih tablica dobije određenu “toplinu oko srca”. Upravo navedena osobnost, barem po onome kako prenose osobe s kojima se družim, kod mene je izrazito naglašena. Zbog toga gorim od velike želje da na svojem budućem životnom i poslovnom putu budem zapamćen u Imotskom kao osoba koja je jednim dijelom pomogla u poboljšanju uvjeta za rad i razvoj u cijelom kraju. Nadam se da ću uskoro dobiti adekvatan prostor i vrijeme kako bi moj najveći projekt uspio naći plodno tlo na obroncima Modrog jezera.
- Misliš li da Imotska krajina ima potencijal razviti industriju takvoga tipa?
Ne samo da mislim, nego ću se potruditi da se to i ostvari!
