PARAOLIMPIJAC IVAN KATANUŠIĆ

  1. Što je tvoja motivacija za uspjeh? Što te tjeralo da u onim  najtežim trenutcima ne odustaneš s obzirom da si za svoj ogroman uspjeh uspio nadvladati puno veće poteškoće no većina ljudi?  Što bi poručio ljudima koji se susreću s problemima u svojim sportskim karijerama ili općenito u životu?

Moja najveća motivacija za uspjeh je to što smatram da se svaki čovjek rodi sa svojim snovima i željama u životu. Rijetko koji ih ostvari jer ne ustraju dovoljno na njima i što slušaju okolinu koja najčešće govori: Nemoj! Ne možeš ti to! Nije to za tebe, nemaš uvijete i slično. Samim  time mislim da 90 posto ljudi odustane zbog toga, 5 posto ljudi se donekle odvaži pa budu prosječni, a 5 posto ljudi ustraje maksimalno u svojim snovima i budu uspješni. Meni jedna jako draga izreka kaže da prosječan čovjek umire u tridesetoj, a bude sahranjen u 76-oj godini.

Najteži trenutak moje sportske karijere je bilo kad sam 2015. godine  slomio lijevu nogu koja mi je zdrava. Imao sam dvostruki prijelom, ozljedu tetiva i ligamenta Nakon 12 dana od operacije hodao sam na štakama i  na protezi na trening svaki dan i nisam odustajao. U jednom trenutku kada mi je bilo teško pogledao sam se u ogledalo i pitao se želiš li ovo biti? A odgovor je bio naravno da ne želim. Onda sam se upitao zašto ne bi bio svjetski ili europski prvak i to mi je bila poruka da ne odustanem. Jer ako odustanemo toga smo svjesni cijeli život. Svjesni smo da nismo ostvarili svoj potencijal i tad opet dolazimo do one izreke o umiranju koju sam spomenuo. Život uvijek udara maksimalno jako, ali nije važno kako jako udara već koliko mi možemo izdržati i ostati ne poraženi. Oni koji ostanu ti su pobjednici.

Poručio bi ljudima koji se susreću s problemima u svojim sportskim karijerama ili općenito u životu da je sve moguće ostvariti. Ono što nije moguće to nas se ne tiče i to će priroda odraditi. Bitno je samo da težimo onome što želimo .

2. Od brojnih osvojenih nagrada i medalja, koja ti je najdraža? Na koji uspjeh si posebno ponosan?

Od svih nagrada i medalja su mi najdraže dvije medalje koje sam osvojio 2016. godine na europskom prvenstvu u Italiji. Jer nakon ozljede 2015. godine svi su mu govorili da se neću uspjeti spremiti, no zahvaljući timu doktora i fizioterapeutu Željku Čopu koji su svakodnevno sa mnom radili da zaliječimo tetive i kost uspio sam se vratiti. Na rođendan svoje majke sam osvojio dvije medalje i bio sam iznimno ponosan na to.

3. Kakva je perspektiva za bavljenje sportom u Imotskoj krajini? 

Po mom mišljenu u Imotskoj krajini ima perspektive, ali nije na dobroj razini. Baš sam nedavno vidio da postoji inicijativa da se osnuje Sportski savez grada Imotskog i da se neka sredstva namijene za sport. Najvažnije je da se upije platiti neki trenerski kadar koji će pratiti i gurati sportaše da napreduju. Također, treba  maksimalno  unaprijediti sportsku infrastrukturu odnosno izgraditi atletsku stazu, nogometno igralište ili  multifunkcionalni sportski objekt u koji će dolaziti i sportaši iz drugih krajeva.

4. Budući imaš iskustvo života u Zagrebu i u Imotskom, što bi naglasio kao prednosti života u Imotskom?

Kao prednosti života u Imotskom bi naglasio klimu i domaću hranu, ne gubi se puni vremena u prometu, ali opet Zagreb je toliko velik, a toliko mali s puno mogućnosti tako da još neko vrijeme ostajem u Zagrebu.

5. Kad nam dolaziš u Društveni centar Laurentius?

Prvom prilikom kada budem u Imotskom obećajem da ćemo se pokušati dogovoriti da se vidimo i da vidim kako radi centar.